Drevni jogiji primijetili su da je disanje jedina tjelesna funkcija koja je ujedno i hotimična i nehotična. Otkrili su da s pomoću kontrole disanja uspijevaju kontrolirati ostale tjelesne funkcije. Jogiji su pokazali da kontrolirajući disanje mogu upravljati drugim tjelesnim procesima koji su do tada smatrani nehotičnima. To se načelo može lako demonstrirati promatramo li disanje nervozne osobe. Tada disanje postaje plitko, neravnomjerno i ubrzano te se ubrzava i srčani ritam. Ako osoba svjesno uspori, uravnoteži i produbi disanje, smirit će se i srčani će se ritam usporiti.

Važnost disanja

Očito je da je disanje važno jer bismo bez disanja mogli živjeti samo nekoliko minuta. Što se tjelesnog zdravlja tiče, dva su glavna razloga zašto je važno. Prvo zato što je to jedini način da snabdijemo tijelo i njegove razne organe kisikom koji je ključan za preživljavanje. Drugi je razlog taj što je disanje jedan od načina da se riješimo otpadnih tvari i toksina iz tijela.

Zašto je kisik nužan?

Kisik je najpotrebnija hranjiva tvar za naše tijelo. Nužan je za dobro i učinkovito funkcioniranje mozga, živaca, žlijezda i ostalih unutrašnjih organa. Bez hrane možemo preživjeti tjednima, a bez vode danima, no bez kisika umiremo za nekoliko minuta. Ako mozak ne dobiva dovoljnu količinu ove ključne hranjive tvari, vitalni organi počinju propadati. Mozgu treba više kisika nego bilo kojem drugom organu. Ako ga ne dobije dovoljno, mentalne se funkcije usporavaju, obuzimaju nas negativne misli, depresija, a na kraju propada osjetilo vida i sluha. Količina kisika u našem tijelu smanjuje se kako starimo i uz loše životne navike. Starije osobe i osobe koje boluju od začepljenja arterija često postanu senilne ili usporene zbog smanjena dotoka kisika u mozak. Vrlo su razdražljive. Mnogi ljudi u starosti trebaju naočale za čitanje ili lošije čuju. Nedovoljna snabdjevenost kisikom šteti svim dijelovima tijela. Kad srcu ponestane kisika zbog akutne blokade cirkulacije, dolazi do srčanog udara, dok je moždani udar ili kap posljedica prekida dotoka kisika u mozak.

Dugo se smatralo da je jedan od glavnih uzroka nastanka tumora nedostatak kisika. Već davne 1947. jedna je njemačka studija pokazala da kad se iz zdrave stanice ukloni kisik, ona se može pretvoriti u stanicu raka. Slično je istraživanje provedeno i za bolesti srca. Pokazalo je da je nedostatak kisika glavni uzrok bolesti srca, kapi i raka. Pokusi na sveučilištu Baylor u SAD-u pokazali su da se bolest arterija u majmuna povlači ubrizga li se u bolesne arterije kisik.

Kisik je prijeko potreban za naše zdravlje te se stoga svaki napor da povećamo dotok kisika u tijelo, a osobito u mozak, mnogostruko isplati. Jogiji već tisućama godina znaju da je adekvatna opskrba mozga kisikom iznimno važna. Razvili su i usavršili različite tehnike disanja. Takve vježbe disanja osobito su važne za osobe koje se bave sjedilačkim poslovima i većinu dana provode u uredu. Njihov mozak vapi za kisikom, a tijelo dobiva samo najnužniju količinu. Takve su osobe umorne, živčane i razdražljive i nisu veoma produktivne. Usto noću loše spavaju tako da loše započinju novi dan te se ciklus nastavlja. Ovakva situacija također narušava imunološki sustav zbog čega lako podlegnu prehladama, gripi i alergijama.

Kisik čisti krvotok

Jedna od najvažnijih tajni vitalnosti i mladenačkog izgleda leži u čišćenju krvotoka. Najbrži i najdjelotvorniji način čišćenja krvotoka jest taj da uzimamo dodatan kisik iz zraka koji udišemo.

Kisik uklanja otrove iz tijela i puni ga energijom. Zapravo glavninu energije ne crpimo iz hrane nego iz zraka koji udišemo. Svaki dio tijela i uma ima koristi od pročišćena krvotoka. Ten postaje čišći, bore se počinju povlačiti. Ukratko, pomlađujemo se.

Znanstvenici su otkrili da je kemijski temelj za proizvodnju energije u tijelu spoj koji se zove adenozin trifosfat (ATP). Ako se nešto poremeti u proizvodnji ATP-a, gubimo vitalnost, obolijevamo i prerano starimo. Znanstvenici su također otkrili da je kisik ključan za proizvodnju ATP-a, to jest da je njegova najvažnija komponenta. S pomoću joge crpimo ovu životno važnu hranjivu tvar.

Važnost zdravog disanja

Izlišno je spominjati da znamo disati. To se događa automatski, spontano, prirodno. Dišemo i kad nismo toga svjesni. Zato se čini smiješnim da učimo disati. No disanje s vremenom postaje sputano. Nesvjesno stječemo nezdrave navike. Grbimo se u položajima koji smanjuju kapacitet pluća, doslovno gubimo dah. Također, živimo u društvenim uvjetima nepovoljnim za zdravlje i dišni sustav. Kao što smo već spomenuli, znanstvenici već dugo prepoznaju čvrstu vezu disanja i mentalnih stanja. Nepravilno disanje smanjuje mentalne sposobnosti. Također je poznato da emotivna napetost sputava disanje.

Kad se osoba koja vodi sjedilački način života susretne sa složenim problemom, obično se nagne prema naprijed, skupi ruke i pogne glavu. Posljedica svih tih radnji je smanjen kapacitet pluća. Što se intenzivnije koncentriramo, to su nam mišići napetiji. To dovodi do grčenja mišića ruku, vrata i prsa. Udisaji postaju sve kraći i kraći. Nakon dužeg razdoblja intenzivne koncentracije cijeli sustav kao da se zamrzava. Postajemo umorni zbog smanjene cirkulacije krvi i smanjene količine kisika u krvi. Kako naše dužnosti, odgovornost i pripadajući problemi postaju zahtjevniji, prelazi nam u naviku da zaboravljamo disati.

Pokušajte napraviti pokus koji predlaže Swami Vishnudevananda. Usmjerite pozornost na kucanje sata udaljenog nekoliko metara. Ako vam misli odlutaju, pokušajte se jače usredotočiti, sve dok kucanje sata ne zadobije vašu nepodijeljenu pozornost. Ako isprva ne uspijete, pokušavajte sve dok jasno ne čujete kucanje na nekoliko sekundi. Što se dogodilo? Većina osoba koje su sudjelovale u eksperimentu izjavile su da su posve zaustavile disanje. Oni koji su se manje koncentrirali disali su veoma polagano. Pokus jasno pokazuje da kad smo na nešto koncentrirani, disanje se uspori ili ga čak privremeno zaustavimo.

Zašto loše dišemo?

Dišemo preplitko i prebrzo. Ne unosimo dovoljno kisika i ne eliminiramo dovoljno ugljičnog dioksida. Zato našem tijelu manjka kisika, a prezasićeno je toksinima. Svaka stanica u tijelu treba kisik, a razina naše vitalnosti samo je pokazatelj zdravlja svih stanica. Plitko disanje dovoljno ne potiče pluća. Ona zato slabe, što dovodi do daljnjeg pada vitalnosti. Životinje koje dišu polako žive najduže: dobar je primjer slon. Moramo disati sporije i dublje. Posljedica brzog i plitkog disanja je nedostatak kisika, što uzrokuje smanjenu vitalnost, prerano starenje, oštećen imunološki sustav i tisuću drugih problema.

Zašto dišemo brzo i plitko?

Nekoliko je razloga. Najvažniji su sljedeći: (a) Većinu smo vremena u žurbi. Naše kretanje i disanje tomu se prilagođavaju. Zbog sve većeg stresa modernog načina života dišemo brže i pliće. Prelako nam se događaju izljevi osjećaja. Lako se uzbudimo ili razljutimo, a većinu vremena smo tjeskobni jer smo zabrinuti. Ta negativna emocionalna stanja djeluju na ritam disanja te ono postaje brzo i plitko. (b) Moderne tehnologije i automatizacija smanjuju našu potrebu za tjelesnom aktivnošću. Ne moramo duboko disati, pa steknemo naviku plitkog disanja. Sve više i više radimo u zatvorenom prostoru. Time smo više izloženi zagađenju. Zbog toga tijelo instinktivno udiše manje zraka kako bi se zaštitilo od onečišćenja. Tijelo uzima samo najnužniju količinu zraka.

Tijekom života ove loše navike disanja postaju dio nas. Ukoliko nešto ne poduzmemo da to promijenimo, možemo se suočiti s trajnim problemima. Dobra je vijest što se one daju promijeniti. Loša je vijest ta da ih prvo moramo prepoznati i priznati potrebu za promjenom. To znači da sami moramo uvidjeti koristi kvalitetnog disanja.

Jasno, joga nije jedini način na koji se možemo nositi sa stresom i manjkom količine kisika u mozgu koji nastaje zbog ograničena disanja. Pušenje, odlazak na kavu, odlazak na zahod ili smijeh mogu donekle ispraviti naviku ograničenog disanja. Te metode možemo smatrati „mini-jogama“ i imati koristi od toga da češće pušimo, idemo na stanke za kavu i zahod ili pričamo viceve. No ljudima koji imaju veoma stresna zanimanja bit će potrebno nešto više. Trebali bi raditi vježbe dubokog disanja i istezanje mišića, osobito respiratornih. Korisno je aktivno se baviti sportom. Dobro je ići u šetnju. Ljudima koji noću dišu plitko, godit će jutarnje vježbe.

Posljedice plitkog disanja

Posljedica plitkog disanja može biti: (a) smanjena vitalnost budući da je kisik ključan za proizvodnju energije u tijelu; i (b) podložnost bolestima. Bez kisika stanice nisu zdrave, pa smo podložniji bolestima. To znači da se češće prehladimo i lakše obolimo od drugih bolesti. Nedostatak kisika u stanicama čimbenik je koji najviše pridonosi obolijevanju od raka, bolesti srca i moždanog udara.

Pri „normalnom“ sjedilačkom načinu života rabimo tek desetinu ukupnog kapaciteta pluća. To nam je dovoljno za preživljavanje i najnužnije potrebe, no nedovoljno za visoku razinu vitalnosti, dugovječnost i jak imunitet. Drevni jogiji poznavali su važnost pravilna disanja i razvijali tehnike ne samo kako bi ojačali zdravlje i produžili život, nego i postigli nadsvjesna stanja.

Moderna se znanost slaže kad je riječ od plitkom disanju. U uvodniku časopisa Journal of the Royal Society of Medicine navodi se da brzo i plitko disanje može uzrokovati umor, poremećaje spavanja, tjeskobu, želučane tegobe, žgaravicu, napuhavanje, grčenje mišića, vrtoglavicu, probleme s vidom, bol u prsima i palpitacije. Znanstvenici također smatraju da mnogi ljudi koji misle da imaju bolest srca zapravo ne dišu pravilno.

Važnost disanja kroz nos

Prvo pravilo ispravnoga disanja je da moramo disati kroz nos. Čini se očito, ali mnogi ljudi dišu uglavnom na usta. Disanje na nos može naškoditi razvoju štitnjače i usporiti mentalni razvoj djece. U nosu postoje razni obrambeni mehanizmi koji sprečavaju da nečistoća i prehladan zrak uđu u tijelo. Na vanjskom dijelu nosnica dlačice hvataju prašinu, sitne kukce i ostale čestice koje mogu oštetiti pluća ako ih udahnete kroz usta. Nakon ulaza u nos slijedi dug i zavojit prolaz obložen sluznicom koji grije prehladan zrak i hvata sitne čestice prašine koje su prošle kroz nosne dlačice. U unutrašnjem se dijelu nosa zatim nalaze žlijezde koje stvaraju obranu od bacila koji su se provukli kroz druge obrane. U unutrašnjem je dijelu nosa također i olfaktivni organ – naše osjetilo mirisa. Njime njušimo otrovne plinove koji mogu naštetiti zdravlju.

Jogiji smatraju da olfaktivni organ ima još jednu funkciju: apsorpciju prane iz zraka. Ako stalno dišete kroz usta, što je danas česta pojava, koristite mali dio te energije. Jogiji kažu da je to jedan od glavnih uzroka smanjene otpornosti na bolesti te da to oštećuje funkcije glavnih žlijezda i živčanog sustava. Budući da patogene tvari također ulaze u pluća dišete li na usta, nemoguće je ostati zdrav. Zato što prije stvorite zdravu naviku disanja kroz nos.